Poslednjih godina na društvenim mrežama često se pojavljuju naslovi koji zvuče prilično šokantno – „ubrizgava lososovu spermu kako bi se podmladila“. Zbog takvih formulacija mnogi stiču utisak da se u estetskoj medicini zaista koristi nešto neobično ili čak bizarno. Međutim, realnost je dosta drugačija i znatno naučno utemeljenija.

U ovom razgovoru dr Miloš i dr Ivica objašnjavaju šta se zapravo krije iza tog viralnog izraza i zašto je termin „lososova sperma“ u suštini samo pojednostavljeno objašnjenje za jedan mnogo kompleksniji proces. U estetskim tretmanima se, naime, ne ubrizgava sperma lososa, već se iz nje posebnim postupkom prečišćavanja izdvajaju polinukleotidi – molekuli koji imaju važnu ulogu u regeneraciji tkiva.

Polinukleotidi su prirodne strukture koje se nalaze u svim našim ćelijama i nose genetsku informaciju. Kada se koriste u estetskoj medicini, primećeno je da mogu imati izražena regenerativna i obnavljajuća dejstva na kožu. Upravo zbog toga poslednjih godina postaju sve popularniji u tretmanima koji imaju za cilj poboljšanje kvaliteta kože, smanjenje sitnih bora i ubrzavanje oporavka nakon različitih procedura.

U nastavku razgovora dr Miloš i dr Ivica detaljno objašnjavaju kako polinukleotidi deluju na kožu, na koji način podstiču regeneraciju i u kojim situacijama se najčešće koriste u estetskoj medicini.

Šta je lososova sperma tj. polinukleotidi?

U nastavku razgovora dr Miloš i dr Ivica objašnjavaju šta se zapravo podrazumeva pod pojmom polinukleotidi i zašto su oni postali zanimljivi u estetskoj medicini.

Polinukleotidi su molekuli koji se prirodno nalaze u svim našim ćelijama i predstavljaju nosioca genetske informacije. Drugim rečima, oni su osnovni gradivni elementi DNK i učestvuju u brojnim procesima koji su važni za funkcionisanje i obnavljanje ćelija.

U medicini se polinukleotidi ne koriste u svom izvornom obliku, već se dobijaju kroz proces prečišćavanja i obrade biološkog materijala. Upravo zbog toga je izraz „lososova sperma“ zapravo pojednostavljeno objašnjenje koje često izaziva zabunu, iako se u praksi koriste samo prečišćene i stabilizovane molekularne strukture.

Kada se primene u koži, primećeno je da polinukleotidi mogu imati izražena regenerativna i obnavljajuća dejstva. Oni ne deluju samo na jedan proces u koži, već pokreću više mehanizama koji doprinose poboljšanju kvaliteta kože.

Zbog toga se danas polinukleotidi sve češće koriste u tretmanima čiji je cilj regeneracija kože, poboljšanje teksture i stimulacija prirodnih procesa obnavljanja.

tretmani kože

Kako polinukleotidi deluju na kožu?

Kako objašnjava dr Miloš, polinukleotidi imaju prilično kompleksan mehanizam delovanja i utiču na više procesa koji su važni za regeneraciju kože.

Jedan od njihovih osnovnih efekata jeste stimulacija fibroblasta, ćelija koje su odgovorne za proizvodnju kolagena i elastina. Kada se fibroblasti aktiviraju, dolazi do povećane sinteze ovih struktura koje su ključne za čvrstinu, elastičnost i kvalitet kože.

Međutim, polinukleotidi ne utiču samo na povećanje proizvodnje kolagena i elastina. Oni mogu da podstaknu i stvaranje novih fibroblasta, što znači da se dugoročno povećava broj ćelija koje učestvuju u obnovi kože.

Važan deo njihovog delovanja odvija se i preko takozvanih adenozinskih receptora. Aktivacijom ovih receptora dolazi do smanjenja zapaljenskih procesa u koži. To je posebno važno jer se zapaljenje javlja nakon različitih estetskih procedura, ali i zato što je hronično zapaljenje, poznato kao inflame aging, jedan od ključnih faktora u procesu starenja kože.

Pored toga, aktivacija adenozinskih receptora dodatno stimuliše sintezu kolagena, čime se još više pojačava regenerativni efekat polinukleotida.

Još jedan zanimljiv efekat je stimulacija stvaranja novih krvnih sudova. Na taj način poboljšava se ishrana ćelija kože i obezbeđuju se bolji uslovi za procese regeneracije i obnove tkiva.

Polinukleotidi takođe utiču na međućelijsku tečnost, jer podstiču povećano stvaranje hijaluronske kiseline i drugih važnih komponenti koje obezbeđuju optimalne uslove za rad ćelija kože. Veća količina hijaluronske kiseline doprinosi boljoj hidrataciji, ali i većoj punoći kože.

Uz to, polinukleotidi imaju i antioksidativno dejstvo. Oni mogu direktno da neutralizuju slobodne radikale, ali i da povećaju otpornost ćelija na oksidativni stres i spoljne faktore oštećenja.

Na kraju, važno je naglasiti da su polinukleotidi veoma hidrofilne supstance, što znači da vezuju veliku količinu vode. Zbog toga značajno doprinose hidrataciji kože i stvaranju uslova koji su neophodni za pravilnu regeneraciju tkiva.

Za šta se koristi lososova sperma u estetskoj medicini?

U nastavku razgovora dr Ivica objašnjava u kojim situacijama se polinukleotidi najčešće koriste u estetskim tretmanima.

Jedan od njihovih osnovnih efekata jeste poboljšanje kvaliteta i hidratacije kože. Zbog toga se često koriste kod osoba koje imaju tanku kožu ili prve znake starenja, kao što su sitne bore.

Posebno su pogodni za tretiranje bora oko očiju, jer je koža u ovoj regiji veoma tanka i osetljiva. U takvim situacijama cilj tretmana nije stvaranje volumena, već poboljšanje strukture i kvaliteta same kože.

Polinukleotidi se često koriste i kod tamnih podočnjaka. Osim što mogu doprineti boljoj hidrataciji i kvalitetu kože u toj regiji, neke manje studije su pokazale da mogu uticati i na razmnožavanje masnih ćelija, što dugoročno može doprineti poboljšanju izgleda podočnjaka.

Naravno, ovakav efekat ne može zameniti hijaluronske filere, ali vremenom može dati prirodnije i postepeno poboljšanje izgleda.

Pored toga, polinukleotidi mogu značajno doprineti poboljšanju teksture kože. Upravo zbog toga često se koriste u tretmanima kod kojih je cilj da se poboljša kvalitet kože, naročito kod osoba koje imaju ožiljke od akni ili proširene pore.

Polinukleotidi u kombinaciji sa laserima i mikronidlingom

Kako objašnjava dr Ivica, polinukleotidi pokazuju posebno dobre rezultate kada se koriste u kombinaciji sa drugim estetskim procedurama. Najčešće se kombinuju sa tretmanima kao što su CO2 laser, različiti neablativni laseri i mikronidling.

Razlog za to je način na koji ove procedure deluju na kožu. Kada se uradi microneedling ili laserski tretman, u koži se stvara kontrolisana mikropovreda. Upravo ta povreda pokreće prirodne procese regeneracije, jer organizam reaguje stvaranjem novih ćelija i obnavljanjem tkiva.

Da bi se ovaj proces odvijao efikasno, ćelijama su potrebni određeni gradivni elementi. U tom trenutku polinukleotidi mogu imati važnu ulogu, jer predstavljaju svojevrsno „pogonsko gorivo“ za regeneraciju.

Kada se dodaju u obliku injekcionog tretmana, oni pomažu ćelijama da brže prolaze kroz procese obnove i stvaranja novog tkiva. Zbog toga kombinacija laserskih procedura ili microneedlinga sa polinukleotidima može dati izraženiji regenerativni efekat.

Ovakav pristup je naročito koristan kod tretmana kao što su ožiljci od akni i proširene pore, gde je cilj poboljšanje strukture i kvaliteta kože kroz proces regeneracije.

Kako se primenjuju polinukleotidi?

Kada je reč o samoj primeni, polinukleotidi se u estetskoj medicini najčešće koriste kroz injekcione tretmane. Standardni protokol obično podrazumeva seriju od 3 tretmana u razmaku od oko mesec dana, kako bi se postigao stabilan regenerativni efekat na koži.

Osim injekcione primene, polinukleotidi se mogu koristiti i na druge načine. U određenim situacijama mogu se aplicirati topikalno, odnosno nanositi na kožu u kombinaciji sa procedurama koje povećavaju njihovu penetraciju.

To se najčešće radi uz tretmane kao što su mikronidling ili nakon ablativnih laserskih procedura, kada je koža već pripremljena za bolju apsorpciju aktivnih supstanci. Na taj način polinukleotidi mogu dodatno doprineti regeneraciji i bržem oporavku kože nakon tretmana.

Podmlađivanje lica

Da li su polinukleotidi bezbedni?

Na kraju razgovora dr Miloš se osvrće i na pitanje koje često zanima pacijente – koliko su polinukleotidi zapravo bezbedni.

Iako su veliku popularnost stekli relativno skoro, naročito nakon što su o njima počele da govore poznate ličnosti i društvene mreže, polinukleotidi se u medicini koriste već dugi niz godina. Njihova primena potiče iz oblasti regenerativne medicine, gde su proučavani upravo zbog svog potencijala da podstaknu procese obnavljanja tkiva.

Kada je reč o neželjenim efektima, oni su najčešće vrlo blagi i uglavnom se svode na crvenilo i otok u regiji gde je tretman rađen. Takve reakcije su uobičajene i javljaju se i kod mnogih drugih estetskih procedura.

Prema iskustvu koje su doktori podelili u razgovoru, ozbiljniji neželjeni efekti su izuzetno retki, a u dosadašnjoj praksi nisu se susretali sa komplikacijama koje bi ukazivale na značajan bezbednosni problem kod primene polinukleotida.

Zaključak

Iako izraz „lososova sperma“ često zvuči senzacionalno i izaziva veliku pažnju na društvenim mrežama, u stvarnosti se radi o potpuno drugačijem i naučno utemeljenom procesu. U estetskoj medicini koriste se prečišćeni polinukleotidi, molekuli koji imaju važnu ulogu u regeneraciji tkiva i obnavljanju kože.

Kako objašnjavaju dr Miloš i dr Ivica, polinukleotidi deluju na više nivoa – stimulišu sintezu kolagena i elastina, smanjuju zapaljenske procese, poboljšavaju hidrataciju kože i doprinose njenom opštem kvalitetu. Upravo zbog toga sve češće se koriste u tretmanima koji imaju za cilj regeneraciju kože, poboljšanje teksture i ubrzavanje oporavka nakon estetskih procedura.

Posebno dobre rezultate mogu dati kada se kombinuju sa procedurama kao što su laserski tretmani ili microneedling, gde pomažu koži da brže prođe kroz procese regeneracije.

Ukoliko želite da čujete detaljno objašnjenje i pogledate ceo razgovor, u kojem dr Miloš i dr Ivica govore o polinukleotidima i njihovoj primeni u estetskoj medicini, video možete pogledati u nastavku.

For privacy reasons YouTube needs your permission to be loaded. For more details, please see our Politika Privatnosti.

Polinukleotidi u kozmetici

Pored injekcione primene u estetskoj medicini, polinukleotidi su poslednjih godina počeli da se pojavljuju i u različitim kozmetičkim proizvodima. Sve češće ih možemo videti u serumima, ampulama i kremama koje imaju za cilj regeneraciju i poboljšanje kvaliteta kože.

Međutim, ovde se postavlja jedno važno pitanje. Polinukleotidi su relativno veliki molekuli, zbog čega mnogi postavljaju dilemu da li oni uopšte mogu da prodru u kožu kada se nalaze u kozmetičkim formulacijama.

U posebnom tekstu detaljno smo objasnili kako polinukleotidi deluju u kozmetici, da li zaista mogu imati efekat i koji proizvodi ih sadrže. Video možete pogledati ispod.

For privacy reasons YouTube needs your permission to be loaded. For more details, please see our Politika Privatnosti.

O autoru : dr Milos Zivkovic

Podelite članak!