Hijaluronski fileri se ne koriste samo kao sredstvo za popunjavanje bora, regeneraciju kože i uklanjanje znakova starenja, već su i vrlo efikasan metod u proceduri konturisanja lica, uklanjanju estetskih nedostataka kao i u isticanju prirodnih kontura lica.

atraktivan izgled

 

Prvi korak u ovoj proceduri jeste razgovor sa pacijentom tokom koga se definišu njegove potrebe i upoznajemo ga sa tokom i suštinom procedure. Nakon toga, sledi klinički pregled lica, potkožnog tkiva i kože, te dijagnostika koja podrazumeva fotografisanje lica pacijenta kako bi se pacijentu vizuelno predstavile razlike na licu koje može da očekuje posle procedure.
U ovoj fazi postoje tri osnovna aspekta na koja obraćamo pažnju tokom pregleda lica pacijenta:
1. Oblik lica
2. Proporcije lica
3. Simetrija lica

Iako je lepota nečijeg lica obično određena harmoničnom proporcijom i simetrijom, sama definicija atraktivnog i lepog lica je krajnje subjektivna i zavisi još od niza faktora kao što su društveni, kulturni i etnički elementi.

Lepota lica zavisi od niza faktora, ne samo od simetrije i balansa.

U estetskoj proceni lica treba uzeti u obzir želje i potrebe pacijenta, ali isto tako i ustanoviti realne mogućnosti koje ovakva procedura nudi i upoznati pacijenta sa tim. Estetska evaluacija se zasniva na 3 gorepomenuta faktora i predstavlja temelj estetske procedure.

Oblik lica

Znanje o osnovnoj strukturi lica i njegovom obliku , dovodi do poznavanja koncepta balansa i srazmere. Analiza oblika lica je u mnogo čemu osnova za planiranje i prognozu rezultata svake estetske procedure. Pri proceni različitih morfologija tj. oblika lica potrebno je uzeti u obzir sledeće:

– Širinu čela
– Širinu jagodičnih kostiju
– Dužinu vilice
– Dužinu celog lica

Rudolf Poch, austrijski doktor, etnolog i antropolog je pocetkom XX veka izneo teoriju o deset različitih oblika lica. Ta teorija je poslužila kao osnova za modernu i sažetiju teoriju koja je oblik lica podelila i klasifikovala u 7 različitih kategorija:
1. Ovalno lice predstavlja idealan oblik zbog svog balansa i simetrije. Karakteriše ga širina u središnjem delu lica koja se blago sužava ka bradi.
2. Okruglo lice je lice jasnih i glatkih crta, bez uglova. Najšire je u prostoru jagodica i dužina lica nije mnogo veca od širine. Linija vilice je zaobljena i mekana, brada je kratka.
3. Četvrtasto lice je široko lice sa ćoškastom viličnom linijom i četvrtastim čelom.

oblici lica

 
4. Trouglasto lice ima naglašen volumen u donjoj regiji široke vilice koja se stapa u bradu. Lice se blago sužava ka regiji slepoočnica i čela.
5. Obrnuti trougao odlikuje uvučena i uska vilica sa izraženom bradom, širokim čelom i naglašenim jagodicama.
6. Pravougaono lice ima prave crte sa ćoskastom linijom vilice, vrlo slično četvrtastom ali izduženije.
7. Duguljasto lice je izduženo i usko. Odlikuje ga uža vilica, duga brada i izražene jagodice.

Balans proporcija lica

Kada analiziramo proporcije elemenata lica, delimo ga na horizontalne trećine i vertikalne petine.

proporcije lica
Vertikalna i horizontalna podela lica.

Vertikalne petine podrazumevaju da je udaljenost između očiju jednaka širini nozdrva, širini oka, širini bočnog lica i bočnog oka. Kod horizontalih trećina dužina nosa jednaka je dužini donjeg lica (nos do brade) i dužini gornjeg lica (od srednje obrve do linije kose).
Starenjem, odnos između ovih delova lica se menja, a čak i lica koja su se ranije smatrala simetričnim imaju tendenciju da odstupaju od skladnih proporcija. Tako se rastojanje između usta i nosa (filtrum) produžava, masnoće oko očiju, jagodičnih kostiju, unutrašnja linija vilice i bočne strane lica nestaju, a gubitak volumena ostavlja upali izgled i lice bez kontura.

Vraćanjem volumena hijaluronskim filerima moguće je ponovo uspostaviti skladne proporcije čime će lice dobiti mlađi i lepši izgled.

Riketova E-linija.

U analizi kontura lica jedna od metoda koju primenjujemo je određivanje Riketove „E“ (estetska) linije -linije koja se povlači od vrha nosa do vrha brade, nazvane po ortodontu dr Riketu koji je prepoznao njen značaj za određivanje skladnog profila. Ovaj koncept nam omogućava da ispravimo nedostatke u vidu nerazvijene i uvučene brade kao i da uvećamo usne tako da se uklapaju u postojeću fizionomiju

riketova linija

Simetrija lica

Simetrija lica predstavlja odnos leve i desne strane lica u odnosu na zamišljenu uzdužnu osu koja deli lice na dve polovine. Iako se simetrična lica prepoznaju kao privlačnija od asimetričnih lica, moramo imati na umu da je blaga asimetrija normalna pojava kod većine ljudi i kao takva, daje prirodnu percepciju lica, te ni u kom slučaju se ne kvalifikuje kao nepoželjna.
Naprotiv, blaga asimetrija licu daje autentičnost i originalnost.

lica simetrija
Asimetrija je ono što čini Džesiku Albu prepoznatljivom i atraktivnom, dok njene dve simetrične varijante lica deluju neprivlačno i neprirodno.

analizom i planom do atraktivnog i harmoničnog izgleda

Posle analize oblika, proporcija i simetrije lica pravi se detaljan plan tretmana koji u obzir uzima sve gore navedene elemente kao i potrebe i želje pacijenta.
Plan se pravi na osnovu horizontalnih i vertikalnih regija lica gde određujemo regije i vrste estetske intervencija koje su potrebna i poželjna. Na primer, donja horizontalna trećina lica se moze izdužiti upotrebom dermalnih filera kako bi se uspostavio balans između dužina čela, nosa i brade, ili se spoljašnji delovi vertikalnih petina mogu proširiti – najčešće jagodice i donja vilica.
Neki od blažih formi derformiteta vilice kao što je retrognatija, imaju negativan estetski uticaj na ostatak lica. U takvim slucajevima aplikacija hijaluronskih filera u regiji donje vilice , donjoj usni i prostoru između donje usne i brade (mental crease) može imati pozitivne efekte na celokupno lice u vizuelnom smislu. Kod prognatizma aplikacija filera u središnjoj regiji lica takođe daje zadovoljavajuće estetske rezultate.
U estetskim procedurama koje primenjujemo dobrobit i interes naših pacijenata je na prvom mestu, kao i njihovo zadovoljstvo rezultatom te procedure. Kada sa pacijentom obavimo razgovor koji definiše njegove želje i potrebe, a zatim utvrdimo ciljeve estetske procedure, prelazimo na detaljan razgovor o tome koji pristup i metod su najbolji za njega i prestavljamo mu prednosti i mana svakog metoda ponaosob.
Cilj estetskog tretmana nije stvaranje savršenog lica već isticanje postojećih crta i elemenata koji definišu lice pacijenta. Da bismo obezbedili najbolje moguće rezultate, mi posmatramo lice u celini- u mirovanju i pokretu, uzimamo u obzir stanje kože i debljinu potkožnog tkiva i tako dolazimo do idealnog metoda, procedure koja je jedinstveno skrojena po merama i potrebama lica pacijenta.

Cilj tretmana je isticanje onih elemenata lica koji mu daju notu individualne lepote i originalnosti, kao i korekcija ili ublažavanje onih aspekata koji bi se mogli okarakterisati kao manje privlačni.

U vezi sa tim važno je napomenuti da je kreiranje „standardnih oblika“ ili „lica po kalupu“ nešto što se treba izbeći jer se time gubi individualni karakter lica.